Blog
Bliži se period upisivanja predškolaca u osnovnu školu, kao i briga roditelja “kako će se moje dete snaći u novom okruženju, sa rancem punim novih obaveza?”. Ukoliko se ovo pitate, dobro bi bilo da razmislite šta sve vaše dete trenutno može, ume i kako emocionalno doživljava svet oko sebe. Tražeći odgovor na ova pitanja, možete steći i jasniju sliku o tome šta je vama kao roditeljima važno u vaspitanju vaše dece i da li neke potencijale u narednom periodu možete dodatno osnažiti kod vašeg deteta.
Polazak u školu često se vezuje za pitanje da li dete poseduje dovoljno “pripremnog” znanja za školu, da li je ovladalo osnovnim pojmovima i pojavama, početnim pisanjem i brojevima. Kroz praksu i razgovore sa roditeljima često čujem da roditeljima ovo pitanje zapravo uopšte nije važno, da će dete to sve u školi naučiti, da u vrtiću dete treba da se igra i da ima vremena kada će učiti za ocene. Dakle, celokupni život i razvoj deteta u vrtiću i izvan njega nije i ne bi trebalo da bude priprema deteta za školu – to je period života koji je sam po sebi važan, a ne priprema za neke buduće godine i dobre ocene. S druge strane, ne smemo zauzeti drugu stranu krajnosti i potpuno zanemariti dečji razvoj na ovom uzrastu i kao jedinu potrebu deteta prepoznati potrebu za igrom. Dete ima potrebu da uči, saznaje, otkriva. Ovde bih naglasila pitanje da li vaše dete voli da uči? Kakav je detetov i vaš odnos prema učenju? Kada govorim o učenju, ne mislim na to da li vaše dete voli da sedne i piše po svesci. Da li vaše dete voli da posmatra, da se pita, da vas pita, da zaključuje, da rešava probleme? Deca najbolje uče kroz odnose sa drugima i tako što posmatraju, slušaju, opipavaju, istražuju celim svojim telom. Neka vaše dete bude okruženo pozitivnim stavom prema školi i učenju. Nije bitno jedino da li je vaše dete ovladalo slovima, već i kako će reagovati ako bude imalo poteškoće, da li će ostati motivisano da nauči ili će stvarati sliku o učenju kao o nečemu dosadnom i teškom.
Detetov razvoj nisu izdvojene osobine, već jedan povezani sistem. Na primer, kakav je detetov odnos prema učenju zavisi i od toga kako dete reaguje na izazove, kakvo je samopouzdanje vašeg deteta, da li je vaše dete u problemskim situacijama zaštićeno ili prezaštićeno, koliko je vaše dete samostalno i slično. To su pitanja na koje možete tražiti odgovor u načinu na koji vaspitavate vaše dete. To jesu pitanja koja mogu uticati na to kako će se dete snaći u prvom razredu osnovne škole, a ne samo da li će na vreme naučiti pesmicu i dobiti veliko bravo na papiru.
Kada govorimo o socijalnom uklapanju deteta u školi, dobro bi bilo da razmislite da li je vaše dete prijatelj sa nekim? Koliko je usmereno na druge ljude izvan užeg kruga porodice? Takođe, radite sa vašim detetom na kvalitetnom građenju odnosa sa drugima – da se uspešno izbori i upravlja svojim emocijama, da razume emocije drugih, da prihvata tuđe potrebe i da je sposobno da odloži svoje, da dete rešava konflikte razgovorom, izražavanjem svojih potreba i osećanja, da preuzima odgovornost kada donosi određene odluke i slično.
Ovo su važna pitanja za razmatranje, kakvo je vaše dete trenutno i za sad, a ne samo za školu. Dobra “priprema” za školu jeste bavljenje celokupnom ličnošću deteta i njegovim potencijalima, a ne samo onim kognitivnim. Razmislite i ko su vam najbolji partneri na tom putu (od prijatelja, ustanova, programa, organizacija…) i uključite ih u razvoj vašeg deteta.